O motivaciji i prokrastinaciji

Navedeni pojmovi kada ovako stoje jedan pored drugog mogli bi se shvatiti kao suprotnosti, ali je istina da se u osnovi svake prokrastinacije nalazi izvesna vrsta motvacije, želja da ne uradimo ono što bi bilo značajno za nas ali nam teško pada, ili ne volimo time da se bavimo, pogotovu ako u isto vreme imamo priliku da činimo nešto što nam prija.

Primer: Neko uči za polaganje važnog ispita i tokom učenja naiđe na deo koji mu se čini pooznatim. Pored njega na stolu leži mobilni. Ono što je poznato obično izaziva osećanje dosade a dosada se prevazilazi nekom aktivnošću koja angažuje pažnju. Jedan od genijalnih objekata za jalovo korišćenje pažnje je “pametni” telefon. Dakle osoba uzima mobilni telefon sa stola, on se sam uključuje na pogled ka licu vlasnika ili na dodir vlasnikovog prsta na senzor za identifikaciju i slika koja se pojavljuje na malom ekranu je šarena i obećavajuća. Osoba prosto ne zna kuda pre da krene. Proverava prvo emejlove, pročita nove i odgovara na njih nestrpljivo, oslovljavajući svoje prijatelje sa “Đorđe” ili “Jelena” bez civilizovanog prideva “dragi” ili “poštovani” jer još ima toliko toga da se uradi.

“Ko me je lajkovao”, “ko je poslao upit za kontakt”, “ko me je zvao” itd. Odjednom pune ruke posla a pre toga samo dosadno učenje!

U ovom slučaju nije prokrastinacija zamenila motivaciju za učenje već je deo mozga koji sam nazvao nižim bićem preuzeo kontrolu nad osobom, čime je ona napustila svoju civilizovanu egzistenciju i zamenila je spontanim, instiktivnim a neki to nazivaju i intuitivnim aktivnostima i tako tom nižem biću pripisali izvesnu svrhovitu mudrost.

Jer, intuicija je nešto dobro…

Osim ako je ne proverite kontraintuitivnim postupkom, ali to nije lako. Većina ljudi je sklonija verovanju nego aktivnom, NEPRISTRASNOM razmišjanju. Zamislite da ste otkrili 6 lajkova i vi odmah odgovarate lajkovanjem umesto da se prvo zapitate zašto vas neko lajkuje, možda hoće da vas iskoristi za neku reklamu ili se u osnovi toga lajkovanja nalzi neka prikrivena namera!

Tokom evolutivnog razvoja mozga prvo su nastale nervne ćelije koje su instinktivno reagovale na draži spolja što je imalo adaptivnu funkciju na okolnosti u kojima se to stvorenje nalazilo. Kasnije su nastali viši delovi mozga a najuzvišeniji je onaj deo koji nam omogućava da opaženo analiziramo i da planiramo svoje buduće poašanje u skladu sa sopstvenim željama.

U osnovi višeg bića se nalazi intrinzička (unutrašnja) motivacija dok je nižem biću svojstvena ekstrinzička (spoljašnja) motivacija. 

Kada prepustimo spoljašnjim dražima da upravljaju nama tada izneveravamo sopstvenu ljudskost, prestajemo da postojimo kao misaona bića, prepuštamo se instinktima i postajemo zahvalni objekti manipulacije. To je istovremeno put u život označen kao “krompir na kauču” što je vrhunski izraz zone udobnosti iz koje nastaje strah od ugrožavanja te zone. Ako se već pojavio strah on simbolizuje ropstvo. Samo oni koji se plaše veruju da imaju šta da izgube, oni koji su savladali strah izložiće se hrabro gubitku koji ne mogu da spreče. 

Kako prevazići prokrastinaciju kao disfunkcionalno ponašanje?

Prostim uzdizanjem na nivo viših bića! Umesto da tražimo načine za neutralizaciju dosade koja se ispoljava kao “neizdrž”, prepoznajmo to osećanje i zamenimo ga svrhovitom akcijom, a to bi bilo u gornjem prmeru svesna odlika da se nastavi sa učenjem čak i ako se osobi gradivo čini poznatim. Neka dokaže sebi da ga poznaje tako što će prepričati ono što joj izgleda poznatim!

Naravno postoje momenti u životu kada je poželjno prepustiti se instinktima i te trenutke sam označio kao kontrolisamu ludost. Samo ako smo ih unapred isplanirali i označili kao vremenski ograničenu dokolicu, takvi momenti mogu da nas energizuju, inspirišu ili nam donesu veliko zadovoljstvo i vrhunske estetske doživljaje. Vodite samo računa da kontrolisana ludost ne postane način da sabotirate sebe!

Srdačno

Vaš majstor

Podelite objavu:

Facebook
LinkedIn
WhatsApp
Email

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *